Publikacije


Jurjako, M. i Malatesti, L. (2017). Neuropsychology and the criminal responsibility of psychopaths: Reconsidering the evidence. Erkenntnis. DOI: 10.1007/s10670-017-9924-0

Sažetak

Mnogi autori argumentiraju da nam određena neuropsihološka otkrića o odlučivanju, instrumentalnom učenju i moralnom razumijevanju kod psihopata daju razloge da ih smatramo pravno neuračunljivima zbog određenih epistemičkih i volicijskih nedostataka. U članku odgovaramo na ovu obitelj argumenata koje skupno nazivamo argument iz neuračunljivosti psihopata (ANP ukratko). Ovaj tip argumenta ima premisu koja opisuje ili propisuje nedostatke koji odobravaju ili bi trebali odobriti djelomični ili potpuni oprost za krivična djela. Drugom premisom se tvrdi da neuropsihološki dokazi pokazuju da psihopati imaju deficite koji su dovoljni za potpunu ili djelomičnu ekskulpaciju. Fokus naše kritike je na drugoj premisi. Argumentiramo da ona zahtijeva da psihopatija značajno korelira sa određenim racionalnim nesposobnostima koji se manifestiraju kroz različite kontekste. Pokazujemo da dostupni neuropsihološki podaci ne podržavaju tvrdnju da psihopatima nedostaju takve generalne racionalne sposobnosti.


Baccarini, E. i Malatesti, L. (2017). The moral bioenhancement of psychopaths. Journal of Medical Ethics. Advanced online edition. http://dx.doi.org/10.1136/medethics-2016-103537

Sažetak

Na temelju društvenog morala argumentiramo da je obvezno moralno poboljšanje psihopata opravdano. Moralno poboljšanje je legitimno kada je opravdano na temelju razloga koje posjeduju primatelji. Psihopati očekuju i preferiraju da djelatnici s kojima imaju interakcije nemaju psihopatske osobine. Posebice, imaju razloga zahtijevati moralno poboljšanje psihopata s kojima moraju kooperirati. Oslanjajući se na javni um i kantovski argument, zaključujemo da možemo opravdanje psihopatu da bude primatelj obveznog moralnog poboljšanja jer ima razloga zahtijevati da se ista preskripcija primijeni na druge psihopate.


Jurjako, M. and Malatesti, L. (2016). Psychopathy, executive functions, and neuropsychological data: A response to Sifferd and Hirstein. Neuroethics. DOI: 10.1007/s12152-016-9291-6

Sažetak

Katrina Sifferd i William Hirstein, u svom članku ‘On the criminal culpability of successful and unsuccessful psychopaths’, argumentiraju da neuropsihološki podaci pokazuju da neuspješni psihopati imaju oštećene mentalne sposobnosti koje opravdavaju primjenu obrane putem djelomične ili smanjene odgovornosti. Mi odgovaramo da trenutno dostupni neuropsihološki podaci ne opravdavaju zaključak da se neuspješni psihopati ne bi trebali smatrati u potpunosti pravno odgovornima. Nasuprot tome, smatramo da trenutno stanje ove vrste istraživanja sugerira da psihopati pate od vrlo specifičnih kognitivnih nedostataka. Međutim, kakav bi utjecaj takva oštećenja trebala imati na specifična kriminalna ponašanja koja sudovi evaluiraju je daleko od jasnog.


Brzović, Z., Hodak, J., Malatesti, L., Šendula-Jengić, V. i Šustar P. (2016). Problem klasifikacije u filozofiji psihijatrije: slučaj psihopatije. Prolegomena, 15(1), str. 21–41.

Sažetak

Cilj ovog rada jest analizirati, iz filozofske perspektive, znanstvenu utemeljenost konstrukta psihopatije mjerenog pomoću alata Psychopathy checklist revised kojeg je razvio Robert Hare (1991; 2003). Znanstvena utemeljenost i opravdanost različitih klasifikacija tema je brojnih rasprava unutar filozofije znanosti te filozofije psihijatrije. Osnovni problem koji se razmatra u ovim raspravama jest reflektiraju li pojedine klasifikacije prirodne vrste te se u njima pojam prirodne vrste odnosi na postojanje objektivnih podjela u prirodi koje ne ovise isključivo o subjektivnim prosudbama onih koji su navedene klasifikacije predložili. Konstrukt psihopatije je u kontekstu navedene rasprave posebno interesantan jer navedena dijagnoza podrazumijeva značajne društvene posljedice. Vodeći se recentnim raspravama o problemu prirodnih vrsta u filozofiji psihijatrije oslanjamo se na distinkciju između dvije varijante znanstvenih kategorija ili vrsta: prirodne vrste i praktične vrste. Prirodnim vrstama smatramo one kategorije koje su ujedinjene zajedničkim kauzalnim mehanizmima ili svojstvima, a praktičnim vrstama one koje ispunjavaju praktične ciljeve postignute klasifikacijom, prvenstveno mogućnost predviđanja. U tom kontekstu, mi argumentiramo kako konstrukt psihopatije može igrati ulogu praktične vrste, ali nam trenutne znanstvene spoznaje o fenomenu psihopatije ne dopuštaju da zaključimo da se ujedno radi i o prirodnoj vrsti.


Jurjako, M. and Malatesti, L. (2015/2016). Metaphilosophy in Practice: The Responsibility of Psychopathic Offenders as a Case Study. Anthropology and Philosophy, 12, str. 85-100.

Sažetak

U ovom članku mi argumentiramo da filozofija igra važnu ulogu u premošćivanju društvenih praksi s određenim napredovanjima u znanosti. Konkretnije, opisujemo takvu ulogu filozofije fokusirajući se na pitanje na koji način i da li neuropsihološki podaci koji se odnose na prijestupnike s psihopatskim poremećajem imaju implikacije na pitanje trebamo li ih smatrati kazneno odgovornima za njihove kriminalne postupke. Nudimo neke metodološke zahtjeve za ovaj tip filozofske primjene. Nadalje, pokazujemo kako ti zahtjevi mogu pomoći pri rješavanju problema određivanja pravne odgovornosti psihopatskih prijestupnika.


Brzović, Z. (2016). Duševne bolesti i rasprava o biološkim funkcijama. U S. Prijić-Samaržija, L. Malatesti i E. Baccarini (Ur.), Moralni, politički i epistemološki odgovori na društvene devijacije. Rijeka: Filozofski fakultet, str. 183-200.

Sažetak

U ovom radu bavim se pitanjem mogu li se ponuditi objektivni kriteriji prosudbe je li nešto duševna bolest. Razmatram dvije najpoznatije objektivističke ili naturalističke teorije bolesti; evolucijsku i biostatističku, koje nude takav kriterij pozivajući se na biološke funkcije koje organizmi imaju. Prema takvim prijedlozima, bolest je stanje u kojem dolazi do disfunkcije neke značajke organizma. U tom kontekstu, razmatram različite teorije pripisivanja funkcija u biologiji te njihov odnos sa predloženim teorijama bolesti. Poseban fokus stavljen je na prigovore prema kojima je pripisivanje funkcija prema naturalističkim teorijama bolesti u neskladu sa stvarnom medicinskom i psihijatrijskom praksom. Zaključujem kako su prigovori legitimni ukoliko zaista želimo teoriju bolesti koja zahvaća trenutnu praksu pripisivanja bolesti. Međutim, pitanje ostaje, može li uopće teorija koja želi zahvatiti takvu praksu biti vrijednosno neutralna, jer u naše svakodnevno shvaćanje bolesti zasigurno ulazi cijeli niz vrijednosnih sudova koji posredno ulazi i u medicinsku praksu. Utoliko je zahtjev za potpuno objektivnim kriterijem prejak, te se čini kako se od naturalističkih teorija očekuje nešto što nije moguće ispuniti.


Malatesti, L. i Jurjako, M. (2016). Vrijednosti u psihijatriji i pojam mentalne bolesti. U S. Prijić-Samaržija, L. Malatesti i E. Baccarini (Ur.), Moralni, politički i epistemološki odgovori na društvene devijacije. Rijeka: Filozofski fakultet, str. 153-181.

Sažetak

U posljednjih 25 godina, unutar tradicije tzv. analitičke filozofije, razvilo se područje filozofskog istraživanja na razmeđi filozofije i psihijatrije. Jedan od glavnih problema kojim se bave filozofi u ovome području odnosi se na pojam mentalne ili duševne bolesti. Osnovni problem odnosi se na utvrđivanje pod kojim uvjetima bi se određena ponašanja, pretpostavljena mentalna stanja i osobine ličnosti trebale smatrati simptomima mentalnih bolesti. Sudionici suvremene rasprave koja se odnosi na pojam mentalne bolesti mogu se smjestiti unutar spektra pozicija. S jedne strane spektra imamo filozofe koje možemo nazvati naturalistima, koji smatraju da mogu ponuditi teorije i objašnjenja mentalnih bolesti pozivajući se samo na pojmove koji se koriste u prirodnim znanostima, poput biologije i neuroznanosti. S druge strane spektra imamo filozofe koje možemo nazvati normativistima, koji smatraju da prikladna karakterizacija pojma mentalne bolesti te stoga i njezinih simptoma ne može izbjeći pozivanje na epistemičke, moralne i druge društvene vrijednosti. Iako je ovaj članak primarno uvodnoga karaktera, u njemu ćemo istaknuti važnost normativističkih gledišta prema kojima određene vrijednosti igraju značajnu ulogu pri oblikovanju standarda koji određuju kada su ponašanja, mentalna stanja ili karakterne osobine psihijatrijski poremećaji. Pri kraju članka ukazat ćemo na dosege suvremene rasprave te u kojemu se smjeru kreću daljnja istraživanja uloge vrijednosti u psihijatriji kao praksi i znanstvenoj disciplini.

 


Malatesti, L. 2016. Recenzija knjige Schramme, Thomas, ur. Being amoral (Cambridge (MA): MIT Press, 2014). The Journal of Value Inquiry, Online izdanje, str. 1-5. DOI:10.1007/s10790-015-9538-1


Jurjako, M. i Malatesti, L. (2016). Instrumental rationality in psychopathy: implications from learning tasks. Philosophical Psychology, 26(5), str. 717-731. DOI: 10.1080/09515089.2016.1144876. Vidi preprint.

Sažetak:

Problem da li su prijestupnici s psihopatijom praktično racionalni je u novije  vrijeme privuklo pažnju filozofa. Problem je relevantan u teorijskim diskusijama u moralnoj psihologiji te u diskusijama koje se odnose na prikladan društveni odgovor na kaznena djela ovih pojedinaca. Mi argumentiramo da klasični i noviji eksperimenti koji se tiču instrumentalnog učenja kod psihopata ne mogu direktno podržati zaključak da oni imaju defektnu instrumentalnu racionalnost, koju shvaćamo kao sposobnost za prenošenje motivacije putem sredstvo-cilj rasuđivanja. Naprotiv, mi branimo drugu tvrdnju prema kojoj imamo razloga vjerovati da ovi eksperimenti pokazuju da psihopati u određenim okolnostima nisu svjesni relevantnih sredstava za svoje ciljeve. Na kraju rada predlažemo kakvo bi daljnje empirijsko istraživanje moglo pomoći da se riješi ovaj problem.